Amelijin blog

You mean she would rather imagine herself relating to an absent person than build relationships with those around her?

17.10.2006.

To love or not to love?

"Necu propast' ja, ako odes zalupis mi vratima

samo cu ostati bez pola svog zivota, bez po srca svojega.

Necu propast' ja, ako slazem za nas dvoje ljudima

samo cu ostati bez rijeci sto me lijeci, i bez zdravog razuma.

 

I ne treba nikad puno ljubavi dati,

ko ti meni, ko tebi ja,

i treba ostati svoj kada dodju vremena zla.

I ne treba sebe nikad previse dati

treba znati stati kada je kraj,

stati onda kada je kraj, da ne boli previse, znaj..."

 

...otpjeva Doris nekad davno, ima skoro i 10 godina ovoj pjesmi, a ja je cuh jutros na radiju, pa me bas onako "zadevera". Zapravo me natjerala da razmislim, pa me zanima kako je vi dozivljavate... Zvuci li i vama kao i meni, nekako sebicno, egoisticno? Ili pak realno, zrelo?

Ocito da je u pjesmi doslo do kraja, da je ona povrijedjena i da joj je muka sto je svu sebe dala njemu, i on njoj ocito, a od te ljubavi vise nista nema. Kao, bilo bi joj lakse da ga je nije toliko voljela i da nije toliko sebe ulozila...

Pa zar nije postenije i casnije izgorjeti u ljubavi, pa cak i kad od nje u datom trenutku vise nema nista, ali znati da si jedan period zivota iskreno volio, da si ulozio sve sto si imao i da ti je isto toliko uzvraceno, nego voljeti nekoga osrednje, samo zato sto se bojis da ce toj ljubavi doci kraj i da ces ostati povrijedjen?

Znam dosta slucajeva i dosta veza koje se stvarno temelje na ovom principu "ne treba sebe nikad previse dati" i koje funkcionisu sasvim ok, barem u ocima javnosti su ok, ali... ma nije to u redu. Meni nije. Nekako mi licemjerno izgleda.

 

16.10.2006.

Smrc smrc...

...aaapciha!!

Ne znam kako kod vas, al ja gdje god se okrenem, narod kaslje, smrca, kise...I ja medju njima naravno, mene nijedan virus nikad nije zaobisao pa nije red da se kvari tradicija ovaj put.

E bas ne pamtim da me je odavno ovakva prehlada sastavila, vikend sam nekako pregurala kontajuci da ce me popustiti malo, medjutim jutrosnje budjenje je bilo nesto veoma strasno. Nakon poluprospavane noci, disuci na skrge jer mi je nos zacepljen a grlo nenormalno boli, ustala sam jutros jeeedva nekako i uspjela se dovuci do posla,opet jeeedva nekako. Pri ulasku u kancelariju isprepadala sam par ljudi sa svojim rumenim licem boje kreca, ali to je jos bilo i dobro kakve sam reakcije izazvala kad sam progovorila, ko sa dna bunara... Nekako sam izdrzala do 10 a onda sam fino lijepo zatrazila opravdanje od sefice i pokupila se kuci, legla i komirala se...

Evo, maloprije sam se ohavizala, jela i ko biva malo mogu na oci... Idem sad se fatati limuna, meda, aspirina c i ostalih stvarcica mada mi u ovakvim momentima prehlade uvijek padne na um ona stara: Prehladu (ili bijase gripu, svejedno je) ako lijecis traje 7 dana a ako je ne lijecis, traje heftu. Pa eto, kod mene to nekako tako biva.

 

15.10.2006.

Inspired by tratincicin post o postu :)

Ramazan je, iako nazalost vec na izmaku... posti se.

Scena 1: Radno jutro na poslu, nas 12 je u kancelariji, posti nas 2. Ostali sasvim normalno prave kafu, unose, piju... ne smeta mi ni najmanje. Ipak, nekako u dubini, voljela bih da se barem sjete da pitaju: eto smeta li ti? Al nema veze, ne zamjeram nikome. Prilazi mi kolegica:

-Hajmo na kafu ( u kantinu)!

-Postim, ne mogu.

-Pa nema veze, ti sjedi, pravi mi drustvo!

-Ne mogu hvala ti, drugi put cemo.

-Svasta... pa nije valjda da ti smeta?! (kolutanje ocima i dignut nos)

-Smeta mi.

 

Scena 2: Danas sjedim kod svoje nane. Zena stara, bolesna, srcani bolesnik, dijabeticar.. naravno ne posti, ne smije. A znam da je dusha zbog toga boli. U po frke uzima sa stola svoju flasicu sa vodom iz koje pije jer joj je tesko iz case i izadje... za 10 sekundi se vraca, i ja, dok skontah gdje je posla, podjoh da uzmem flasu:

-Nano, daj da ti dospem!

-Ma jok ne trebas, puna je.

-Pa sto si izlazila?

-Ma da ne pijem pred tobom, grehota je...

 

Pa maloprije nesto kontam... i kontam... pa valjda nekad skontam.


Noviji postovi | Stariji postovi

Amelijin blog
<< 12/2006 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31


Isn't it romantic?

Opet romantika... u 16
Watching every motion in my foolish lover's game
On this endless ocean finally lovers know no shame
Turning and returning to some secret place inside
Watching in slow motion as you turn around and say

Take my breath away

Watching I keep waiting still anticipating love
Never hesitating to become the fated ones
Turning and returning to some secret place to hide
Watching in slow motion as you turn to me and say

Take my breath away

Through the hourglass I saw you, in time you slipped away
When the mirror crashed I called you, and turned to hear you say
If only for today I am unafraid

Take my breath away

Watching every motion in this foolish lover's game
Haunted by the notion somewhere there's a love in flames
Turning and returning to some secret place inside
Watching in slow motion as you turn to me and say

Take my breath away ...

Bujrum...

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
30098

Powered by Blogger.ba