Amelijin blog

You mean she would rather imagine herself relating to an absent person than build relationships with those around her?

26.10.2006.

A sad malo kukanja...

.. al samo malo, necu pretjerati, obecavam :)

Dakle, kao sto sam se pohvalila u "come-back" postu, prije skoro godinu dana, tacnije 19. decembra 2005., sam i ja svecano postala dio radnog naroda. Nekako se sve desilo relativno brzo nakon diplome, trka prijavi se na biro, ganjaj konkurse itd... elem, nisam se uspjela ni odmoriti posteno od faxa i ucenja, vec sam bila na testiranju pa onda na razgovoru za posao u jednoj od boljih i uspjesnijih firmi u BiH, trgovinskoj naravno.

Naravno da sam se na razgovoru blago receno utrtila, ipak je to bio prvi razgovor za posao u zivotu, pa sam mislila da cu sve moguce pogresno reci i da cu se pokazati u najgorem mogucem svjetlu. Medjutim, ispalo je obrnuto. Djevojke s kojima sam razgovarala su se pokazale kao vrlo prijatne i opustene, direktor koji je poslije dosao bio je sav normalan i veseo, pa sam se i ja nekako okurazila i opustila i ispalo je super. Isti dan sam saznala da sam "in" i da svecano startam za 7 dana.

Da skratim, do danas je sve pod kontrolom, onaj period prilagodjavanja i ucenja vec lagano se blizi kraju, cak dolazim u faze da drugima objasnjavam kako ja neke psolove radim, na svoj nacin, drukcije od kolega i kolegica koje su to radili prije mene, dakle, nisam vise u fazi da za svaki zadatak koji mi je dat, trcim sefici na provjeru.

Dakle, postala sam skoro pa potpuno samostalna i odgovorna za sve zadatke i poslove koji su mi u opisu radnog mjesta. E sad krece kukanje :)

Zapravo nije kukanje. Vise je cudjenje sljedecem fenomenu: zasto se ljudi TOLIKO poistovjecuju i uzivljavaju u svoj posao? Razumjela bih da im je firmu u kojoj rade osnovao babo ili dedo, ali posto nije, onda mi ti ljudi nikako nisu jasni. Ja ne ulazim u razloge njihove opsjednutosti poslom koja se izmedju ostalog ogleda u ostajanju na poslu do 6-7-8 sati navece (radno vrijeme je od 8 do 4), pijenja tableta za smirenje jer sleper robe iz Poljske nije stigao ni danas a ocekivan je juce, istresanja na drugima jer iz direkcije nisu potvrdili narudzbu bas onako kako si je ti poslala nego su bili toliko drski da je promijene i tako te stvari...

Lijepo je biti posvecen poslu, precizan, marljiv i odgovoran. Ali zamjerati drugim ljudima koji najnormalnije u 16:05 ili 16:10 sjednu u svoje auto i krenu kuci da se zasluzeno odmore? Zamjerati i praviti problem oko godisnjeg odmora i smatrati da je godisnji odmor u trajanju od CITAVE 2 sedmice prevelik luksuz i da se to nikako ne smije uraditi jer ce firma i sav posao propasti zbog toga? E to mi nikako nije jasno.

Uspjesna karijera je divna stvar, superje osjecaj znati da radis nesto dobro, da ti nesto u zivotu dobro ide i da te to ispunjava. Ali ima i divnijih stvari, kao sto je naprimjer meni rucak i popodnevna kafa sa roditeljima, u normalnoj opustenoj atmosferi. Ili kafica sa prijateljicom dogovorena odmah poslije posla, na kojoj necu pricati o stvarima s posla. To je priceless, sto bi rekli oni iz MasterCarda.

Sve ja ovo ispricah a poenta svega je: kad vec znam da svo to pretjerivanje nije u redu, da covjek ne treba da pravi od svog zivota robiju i da ne treba svoje zivce da trosi na posao nego da ih cuva za odgoj djece, zasto me onda svaki put pomalo pocne gristi savjest kad dobijem komentar tipa: "Zvala sam juce u 4:10 pa te nije bilo, ti bas pozurila kuci" ili kad mi se u 10 do 4 mailom posalje hitan najhitniji zadatak koji se momentalno bas sad iste ove sekunde mora rijesiti inace sutra kad dodjem na posao necu zateci firmu na svom mjestu? Nije problem, ostacu, ostacu do 10 ako treba, prenocicu, donijecu jorgan i jastuk nek se nadje, i necu kolutati ocima zbog toga. Ali nek mi se onda ne nabija osjecaj krivice radi odlazenja kuci kad je vrijeme.

Ma znate sta, sad sam se sjetila da imam jednu jaaaako dobru slicicu, savrseno prikladnu za moje trenutno raspolozenje... (nadam se da cu ovo znati zalijepiti)

Hvala na paznji i sori za peglanciju... ko da mi je malo lakse :)

 

23.10.2006.

Samo cu kratko...

... da svim bloggerima islamske vjeroispovjesti pozelim sve najnajljepse, puno zdravlja, srece, ljubavi i lijepih trenutaka, kako u ovim mubarek danima, tako i u zivotu...

BAJRAM SERIF

MUBAREK OLSUN!!!

 

...a sad furam malo da zraknem kakvo je raspolozenje u carsiji :))

19.10.2006.

Jedna mudra djecija...

Ima jedna mala slatka medena curica koja ima 3,5 godine i koja je strasno strasno pametna, prava mudrica... i nju je njena nena naucila da zajedno izdeklamuju sljedece:

nena kaze: "sta si ti nenino? sto...?!" a onda malo pametno pile kaze: "sto zivota!"

medjutim, omudralo malo pile... nekidan kaze njoj njena nena: sta si ti nenino?! sto..?! a pile ce ko iz topa: MAJAKA!!!

 

E bas mi je uljepsala ovaj glupi i dosadni dan... :)


Noviji postovi | Stariji postovi

Amelijin blog
<< 12/2006 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31


Isn't it romantic?

Opet romantika... u 16
Watching every motion in my foolish lover's game
On this endless ocean finally lovers know no shame
Turning and returning to some secret place inside
Watching in slow motion as you turn around and say

Take my breath away

Watching I keep waiting still anticipating love
Never hesitating to become the fated ones
Turning and returning to some secret place to hide
Watching in slow motion as you turn to me and say

Take my breath away

Through the hourglass I saw you, in time you slipped away
When the mirror crashed I called you, and turned to hear you say
If only for today I am unafraid

Take my breath away

Watching every motion in this foolish lover's game
Haunted by the notion somewhere there's a love in flames
Turning and returning to some secret place inside
Watching in slow motion as you turn to me and say

Take my breath away ...

Bujrum...

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
30098

Powered by Blogger.ba