Amelijin blog

You mean she would rather imagine herself relating to an absent person than build relationships with those around her?

29.10.2006.

Jedna stara...

... posred mene u dubinu duse... :(

 

Here we are on a summer night, staring at the sea
Tell me is there something wrong?
You know you can talk to me.

I can hear it in your voice, I can see it in your eyes
There's a stillness in the air that makes me wanna cry.


Strange weather, dark clouds in the sky
Strange weather for you and I.


We've been through so much together,
But nothing quite like this
Something's come between us now,
I can feel it in your kiss.


So tell me what's in your heart,
Just put your hand in mine
I feel the storm is coming soon
And we're running out of time.


Strange weather, somehow we'll survive
Strange weather, we'll keep our love alive
Strange weather, dark clouds in the sky
Strange weather for you and I.


So think it over one last time, don't say this is the end
Cause I remember how it use to be,
And it can be that way again...

 

Meni stvarno ne treba dati da budem besposlena, previse razmisljam a to ocito nije dobro. Ako nista grablje u ruke pa da grabim ovo suho lisce ispred zgrade... ozbiljno. :(

 


29.10.2006.

Jazzy...

... sam veceras. Ustvari sam ko Mujo u vicu... opet mi se ide negdje daleko, ne znam tacno gdje, samo da je toplo, suncano i lijepo... i da ima more i lijepa plaza... i da je neko sa mnom :))

I gleda mi se Bridget Jones, prvi dio. I slusam ovo:

 

 

Fly me to the moon
And let me play among the stars
Let me see what spring is like
On Jupiter and Mars
In other words hold my hand
In other words darling kiss me

 

Fill my heart with song
And let me sing forevermore
You are all I long for
All I worship and adore
In other words please be true
In other words I love you...

 

Hocu negdje...ma moze i na Mjesec, ko zna mozda i gore nadjem more i plazu...

26.10.2006.

A sad malo kukanja...

.. al samo malo, necu pretjerati, obecavam :)

Dakle, kao sto sam se pohvalila u "come-back" postu, prije skoro godinu dana, tacnije 19. decembra 2005., sam i ja svecano postala dio radnog naroda. Nekako se sve desilo relativno brzo nakon diplome, trka prijavi se na biro, ganjaj konkurse itd... elem, nisam se uspjela ni odmoriti posteno od faxa i ucenja, vec sam bila na testiranju pa onda na razgovoru za posao u jednoj od boljih i uspjesnijih firmi u BiH, trgovinskoj naravno.

Naravno da sam se na razgovoru blago receno utrtila, ipak je to bio prvi razgovor za posao u zivotu, pa sam mislila da cu sve moguce pogresno reci i da cu se pokazati u najgorem mogucem svjetlu. Medjutim, ispalo je obrnuto. Djevojke s kojima sam razgovarala su se pokazale kao vrlo prijatne i opustene, direktor koji je poslije dosao bio je sav normalan i veseo, pa sam se i ja nekako okurazila i opustila i ispalo je super. Isti dan sam saznala da sam "in" i da svecano startam za 7 dana.

Da skratim, do danas je sve pod kontrolom, onaj period prilagodjavanja i ucenja vec lagano se blizi kraju, cak dolazim u faze da drugima objasnjavam kako ja neke psolove radim, na svoj nacin, drukcije od kolega i kolegica koje su to radili prije mene, dakle, nisam vise u fazi da za svaki zadatak koji mi je dat, trcim sefici na provjeru.

Dakle, postala sam skoro pa potpuno samostalna i odgovorna za sve zadatke i poslove koji su mi u opisu radnog mjesta. E sad krece kukanje :)

Zapravo nije kukanje. Vise je cudjenje sljedecem fenomenu: zasto se ljudi TOLIKO poistovjecuju i uzivljavaju u svoj posao? Razumjela bih da im je firmu u kojoj rade osnovao babo ili dedo, ali posto nije, onda mi ti ljudi nikako nisu jasni. Ja ne ulazim u razloge njihove opsjednutosti poslom koja se izmedju ostalog ogleda u ostajanju na poslu do 6-7-8 sati navece (radno vrijeme je od 8 do 4), pijenja tableta za smirenje jer sleper robe iz Poljske nije stigao ni danas a ocekivan je juce, istresanja na drugima jer iz direkcije nisu potvrdili narudzbu bas onako kako si je ti poslala nego su bili toliko drski da je promijene i tako te stvari...

Lijepo je biti posvecen poslu, precizan, marljiv i odgovoran. Ali zamjerati drugim ljudima koji najnormalnije u 16:05 ili 16:10 sjednu u svoje auto i krenu kuci da se zasluzeno odmore? Zamjerati i praviti problem oko godisnjeg odmora i smatrati da je godisnji odmor u trajanju od CITAVE 2 sedmice prevelik luksuz i da se to nikako ne smije uraditi jer ce firma i sav posao propasti zbog toga? E to mi nikako nije jasno.

Uspjesna karijera je divna stvar, superje osjecaj znati da radis nesto dobro, da ti nesto u zivotu dobro ide i da te to ispunjava. Ali ima i divnijih stvari, kao sto je naprimjer meni rucak i popodnevna kafa sa roditeljima, u normalnoj opustenoj atmosferi. Ili kafica sa prijateljicom dogovorena odmah poslije posla, na kojoj necu pricati o stvarima s posla. To je priceless, sto bi rekli oni iz MasterCarda.

Sve ja ovo ispricah a poenta svega je: kad vec znam da svo to pretjerivanje nije u redu, da covjek ne treba da pravi od svog zivota robiju i da ne treba svoje zivce da trosi na posao nego da ih cuva za odgoj djece, zasto me onda svaki put pomalo pocne gristi savjest kad dobijem komentar tipa: "Zvala sam juce u 4:10 pa te nije bilo, ti bas pozurila kuci" ili kad mi se u 10 do 4 mailom posalje hitan najhitniji zadatak koji se momentalno bas sad iste ove sekunde mora rijesiti inace sutra kad dodjem na posao necu zateci firmu na svom mjestu? Nije problem, ostacu, ostacu do 10 ako treba, prenocicu, donijecu jorgan i jastuk nek se nadje, i necu kolutati ocima zbog toga. Ali nek mi se onda ne nabija osjecaj krivice radi odlazenja kuci kad je vrijeme.

Ma znate sta, sad sam se sjetila da imam jednu jaaaako dobru slicicu, savrseno prikladnu za moje trenutno raspolozenje... (nadam se da cu ovo znati zalijepiti)

Hvala na paznji i sori za peglanciju... ko da mi je malo lakse :)

 

23.10.2006.

Samo cu kratko...

... da svim bloggerima islamske vjeroispovjesti pozelim sve najnajljepse, puno zdravlja, srece, ljubavi i lijepih trenutaka, kako u ovim mubarek danima, tako i u zivotu...

BAJRAM SERIF

MUBAREK OLSUN!!!

 

...a sad furam malo da zraknem kakvo je raspolozenje u carsiji :))

19.10.2006.

Jedna mudra djecija...

Ima jedna mala slatka medena curica koja ima 3,5 godine i koja je strasno strasno pametna, prava mudrica... i nju je njena nena naucila da zajedno izdeklamuju sljedece:

nena kaze: "sta si ti nenino? sto...?!" a onda malo pametno pile kaze: "sto zivota!"

medjutim, omudralo malo pile... nekidan kaze njoj njena nena: sta si ti nenino?! sto..?! a pile ce ko iz topa: MAJAKA!!!

 

E bas mi je uljepsala ovaj glupi i dosadni dan... :)

17.10.2006.

To love or not to love?

"Necu propast' ja, ako odes zalupis mi vratima

samo cu ostati bez pola svog zivota, bez po srca svojega.

Necu propast' ja, ako slazem za nas dvoje ljudima

samo cu ostati bez rijeci sto me lijeci, i bez zdravog razuma.

 

I ne treba nikad puno ljubavi dati,

ko ti meni, ko tebi ja,

i treba ostati svoj kada dodju vremena zla.

I ne treba sebe nikad previse dati

treba znati stati kada je kraj,

stati onda kada je kraj, da ne boli previse, znaj..."

 

...otpjeva Doris nekad davno, ima skoro i 10 godina ovoj pjesmi, a ja je cuh jutros na radiju, pa me bas onako "zadevera". Zapravo me natjerala da razmislim, pa me zanima kako je vi dozivljavate... Zvuci li i vama kao i meni, nekako sebicno, egoisticno? Ili pak realno, zrelo?

Ocito da je u pjesmi doslo do kraja, da je ona povrijedjena i da joj je muka sto je svu sebe dala njemu, i on njoj ocito, a od te ljubavi vise nista nema. Kao, bilo bi joj lakse da ga je nije toliko voljela i da nije toliko sebe ulozila...

Pa zar nije postenije i casnije izgorjeti u ljubavi, pa cak i kad od nje u datom trenutku vise nema nista, ali znati da si jedan period zivota iskreno volio, da si ulozio sve sto si imao i da ti je isto toliko uzvraceno, nego voljeti nekoga osrednje, samo zato sto se bojis da ce toj ljubavi doci kraj i da ces ostati povrijedjen?

Znam dosta slucajeva i dosta veza koje se stvarno temelje na ovom principu "ne treba sebe nikad previse dati" i koje funkcionisu sasvim ok, barem u ocima javnosti su ok, ali... ma nije to u redu. Meni nije. Nekako mi licemjerno izgleda.

 

16.10.2006.

Smrc smrc...

...aaapciha!!

Ne znam kako kod vas, al ja gdje god se okrenem, narod kaslje, smrca, kise...I ja medju njima naravno, mene nijedan virus nikad nije zaobisao pa nije red da se kvari tradicija ovaj put.

E bas ne pamtim da me je odavno ovakva prehlada sastavila, vikend sam nekako pregurala kontajuci da ce me popustiti malo, medjutim jutrosnje budjenje je bilo nesto veoma strasno. Nakon poluprospavane noci, disuci na skrge jer mi je nos zacepljen a grlo nenormalno boli, ustala sam jutros jeeedva nekako i uspjela se dovuci do posla,opet jeeedva nekako. Pri ulasku u kancelariju isprepadala sam par ljudi sa svojim rumenim licem boje kreca, ali to je jos bilo i dobro kakve sam reakcije izazvala kad sam progovorila, ko sa dna bunara... Nekako sam izdrzala do 10 a onda sam fino lijepo zatrazila opravdanje od sefice i pokupila se kuci, legla i komirala se...

Evo, maloprije sam se ohavizala, jela i ko biva malo mogu na oci... Idem sad se fatati limuna, meda, aspirina c i ostalih stvarcica mada mi u ovakvim momentima prehlade uvijek padne na um ona stara: Prehladu (ili bijase gripu, svejedno je) ako lijecis traje 7 dana a ako je ne lijecis, traje heftu. Pa eto, kod mene to nekako tako biva.

 

15.10.2006.

Inspired by tratincicin post o postu :)

Ramazan je, iako nazalost vec na izmaku... posti se.

Scena 1: Radno jutro na poslu, nas 12 je u kancelariji, posti nas 2. Ostali sasvim normalno prave kafu, unose, piju... ne smeta mi ni najmanje. Ipak, nekako u dubini, voljela bih da se barem sjete da pitaju: eto smeta li ti? Al nema veze, ne zamjeram nikome. Prilazi mi kolegica:

-Hajmo na kafu ( u kantinu)!

-Postim, ne mogu.

-Pa nema veze, ti sjedi, pravi mi drustvo!

-Ne mogu hvala ti, drugi put cemo.

-Svasta... pa nije valjda da ti smeta?! (kolutanje ocima i dignut nos)

-Smeta mi.

 

Scena 2: Danas sjedim kod svoje nane. Zena stara, bolesna, srcani bolesnik, dijabeticar.. naravno ne posti, ne smije. A znam da je dusha zbog toga boli. U po frke uzima sa stola svoju flasicu sa vodom iz koje pije jer joj je tesko iz case i izadje... za 10 sekundi se vraca, i ja, dok skontah gdje je posla, podjoh da uzmem flasu:

-Nano, daj da ti dospem!

-Ma jok ne trebas, puna je.

-Pa sto si izlazila?

-Ma da ne pijem pred tobom, grehota je...

 

Pa maloprije nesto kontam... i kontam... pa valjda nekad skontam.

14.10.2006.

Evo mene ko za mene pita :))

... nakon skoro pa godinu dana ljudi moji!

Pa dje ste rajaaaa!!! :) :) :)

Nadam se da me jos uvijek niste zaboravili... ja vas nisam, iako nisam bila najazurnija u posjetama i azuriranju svog bloga... sto se vidi iz prilozenog :)

Enivej, ziva, zdrava, jos u pameti a dokad ne znamo :)), sretno zaposlena, jos sretnije jos uvijek neudata i trenutno vrlo gripozna. Ovo je onako ukratko, za one koje zanima sta se desavalo sa mnom... detalje cemo laganini :)

Vidim blogger je u novom ruhu, sto mi je drago, bas lijepo izgleda.

Prijatelje sam uredno utefterila i sad cu malo da iscitavam... jest da sam par njih tu i tamo redovnije pratila, al sam nekako bas sam ispala iz fola.

Eto ja se opet vratila! Pa da krenemo redom... :)

 

Amelijin blog
<< 10/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031


Isn't it romantic?

Opet romantika... u 16
Watching every motion in my foolish lover's game
On this endless ocean finally lovers know no shame
Turning and returning to some secret place inside
Watching in slow motion as you turn around and say

Take my breath away

Watching I keep waiting still anticipating love
Never hesitating to become the fated ones
Turning and returning to some secret place to hide
Watching in slow motion as you turn to me and say

Take my breath away

Through the hourglass I saw you, in time you slipped away
When the mirror crashed I called you, and turned to hear you say
If only for today I am unafraid

Take my breath away

Watching every motion in this foolish lover's game
Haunted by the notion somewhere there's a love in flames
Turning and returning to some secret place inside
Watching in slow motion as you turn to me and say

Take my breath away ...

Bujrum...

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
29090

Powered by Blogger.ba