Opet ja.. hehee jeste vidjeli kako drzim obecanje?! Nadam se da ste uspjeli skinuti "Koprivu" iz proslog posta, ja sam se danas totalno zarazila tom pjesmicom i bas mi je nekako "sjela" u ovom tmurnom danu.
Nego, sta sam ono htjela pricati..aha, o svom djetinjstvu u mahali. Tako sam se jutros, dok sam pisala post o svojoj nensi i slusala Hankinu pjesmu, pravo podsjetila svog djetinjstva i vratila se u te sretne dane. Daleko od toga da sam sad nesretna, naprotiv, hvala Bogu sretna sam itekako, ali opet znate kakvo je djetinjstvo... bezbrizno, veselo...
Po pravilima jesam haustorche, jer od svojih 26 godina, u mahali sam provela svega 9 godina, ostalih 17 sam "haustorche". Al jok, ja to ne dam reci. Ja sam "mahalche" :)
Dakle, ja sam vam se rodila i dopola odrasla u jednoj brdovitoj sarajevskoj mahali (a koja sarajevska mahala nije brdovita :)) )
Nekako se u vrijeme kad sam se ja rodila, u mahali rodilo bas puno djece pa sam stvarno imala dosta drugarica i drugova i u "gornjoj" i u "donjoj" ulici (radi se o istoj ulici ali posto je ogromna onda sam je ja uvijek dijelila na gornju i donju jer je nasa kuca nekako taman na sredini izmedju njih).
Igrali smo se svega i svacega, ko i sva ostala djeca, lutkica, prodavaca, gospodja, skupljale salvetice, "Cunga Lunga" i "Zivotinjsko carstvo" slicice, ali smo se mi curice, Boga mi znale i klikera poigrati. Fazon je bio da smo djecacima dale samo da gledaju a oni bi se, kao lafo stari majstori, smijuljili kako mi ciljamo roshu... a bila sam pravo stela, pogotovo kad je trebalo zavrnut koju novu curicu, da joj maznem sto bolji kliker, sestoperac i tako te fore :))
Eh, ali poseban "the meraq" sto bi rekla fatka, bio je nekako u ovo doba, mozda malo kasnije... kad krenu tresnje rumeniti... ijaoo pa to je bio spektakl, to su se pravili vojni planovi i strategije, crtali se rasporedi i polozaji... komsije odmah do nase kuce, imali su (jos uvijek je imaju, bas sam juce sa nanom gledala kako je masallah rodila ove godine) jednu divnu tresnju, ukusnu, rumenu...
Eh ona je uvijek bila meta nasih pohoda, mada nam niko nije branio, mogli smo rahat uci u avliju i nabrati sebi normalno, kona je stvarno dusha od zene... ali nije to cejf bio!! Avantura je bitna, pokazati umijece pentranja, hrabrost, snalazljivost... eee jarane to se cijenilo!
Priznajem, ja sam uvijek bila osmatrac, bilo me strah penjati se na drvo a svakako me nije ni moglo zapasti od onih muskih koji su se dokazivali, koji ce se prije uspentrati a da se nijednom ne ogrebe :))
Ma svega je bilo, rijetko smo se svadjali... sjecam se samo da mi je samo jednom mama od jednog malca dosla na vrata jer sam ga spucala sakom. Bacio mi klompu koja mi je spala s noge kad sam se popela na nekakvo drvo a nisam pustila njega, on uzeo klompu i zafrljacio je u zbunje, ja sisla i zaganjala ga nako bosa i spucala ga u stomak, on izgubio dah, svi se prepali i pobjegli, a ja nastavila traziti klompu...ko njega shisha :))
Helem, ja klompu nisam nikad nasla, njegova mati dosla mojoj da se zali, mene moja mati malo nalupala i malo vise mi se nagovorila i to je bilo to... i sad mi zao one moje zute klompe...
A onda smo se preselili u "grad". Ja se ni dan danas nisam skroz uklopila u zivot u stanu i zgradi. Mislim, zivim ja normalno, sve je ok, ja sam i ovdje nasla raju i prijatelje, druzili smo se, ali nije vise to bilo to... u mahali sam bila nekako slobodnija. Banalan primjer: cak ni nakon 17 godina provedenih u stanu, nisam naucila da zakljucavam vrata od kuce (kad sam u kuci naravno). Dzaba, ja sam u onih prvih 8 godina naucila da su vrata od kuce po cijeli dan otvorena i da se zatvaraju i zakljucavaju tek kad se hoce spavati navece. Haj to u stanu tako... :))
I dan danas, ja uvijek kazem da je ono "tamo" moja kuca, a ne ovaj stan. Jednostavno , ja sam dijete iz mahale i zato se iskreno nadam da cu, kad ako Bog da, budem imala svoju porodicu, biti u mogucnosti da imam svoju kucu, nikako stan. Da ja fino sredim kucicu po svom cejfu, bastica, cvijece, fazoni, pa onda rahat pustim djecu da se igraju u avliji i da se ne trzam svake sekunde hoce li ih kakav papak satrati sa svojim "bolidom" na ulici. Klipsy i ja smo se dogovorile da cemo mi ako Bog da, djecu gOnjati po livadama a ne po asfaltu. Jel tako beybe?! ;))
A i dragi mi je obecao da ce mi cak i bazen iza kuce napraviti (ako ne slaze) :)))
Nije nastavak price, to cu danas kad dodjem sa faxa, samo sam doletila da vam uz progledusu ispricam sta sam nocas sanjala. 
Nadam se da sam vam nedostajala i da ste svaki dan svracali na moj blog i s tugom konstatovali da sam vas zaboravila :)))
