...nastavak znate, ja sam jedno nadasve fino i cestito dijete, rodila majka, pa necu nastaviti jer je ovo sovka a ja ne sujem (evo me ko Dervo) :))
Uglavnom, ova sedmica mi je bila totalna, ali totaaalna ludnica, u principu nisam nista posebno radila a slomila sam se samo tako, prvu polovinu hefte sam prevodila nekim Francuzima, tacnije Magreb Arapima kojima je naravno francuski maternji jezik i osim njega ne znaju beknuti nijednog drugog (arapski ne racunam, njega pricaju ha prokmece). Nije bilo lose, bas fini ljudi.
Mala ispravka iz pretproslog posta, dobila sam kritiku od jednog prijatelja, kaze: djes se bona provaliti da je Dubai u Saudiji. Evo samo za E. ispravka: dakle kamilica Rabija-Rapka nije drzavljanka Saudije nego Ujedinjenih Arapskih Emirata. Etoo, ko radi taj i grijesi (rece jez i sidje sa cetke hihihi).
Sta poceh pricati..jah, drugu polovinu hefte sam ucila, ponavljala, cmizdrila od muke, srkletila, opet ucila, i eto docekah tu subotu hairli... Samo nek je proslo, bilo je dobro, zadovoljna sam, rezultati se ocekuju nekad u dogledno vrijeme...bila sam stvarno pod pritiskom, to mi je inace veeelika mana, otkako sam pocela studirati pa sve do sad, kad vec broj nepolozenih ispita brojim sa "victory prstima", svaki ispit stvarno prezivljavam tragicno... ma tremaros sam uvijek bila i sta da se radi, znam da mi to nikako nije dobro ali... ne smijem vam ni pricati kakva sam bila kad sam polagala vozacki...tome cu posvetiti jedan blog maxuziju.
Juce, posto sam izasla sa ispita, odemo na kaficu u kafic prekoputa faxa, uh stvarno mi je trebalo da s nekim progovorim o bilo cemu sto se ne tice ispita, pa smo tako cijelo vrijeme diskutovali o Papinom stanju i da li je vec umro a oni nece da objave... Zao mi ga pravo, bio je bas nekako fin covjek, umjeren, tolerantan... volio ga je svijet stvarno. Ipak, bio je i star i bolestan, zadnji dani su mu bas bili prava patnja, bolje da se covjek spasio...
Dodjem kuci, mojih nema, otvaram torbu da uzmem kljuc jelte, nigdje kljuca, ma ni na mapi... uuu sta sad?! Srecom, imam ja svoju tetu L. (od koje sam dobila kamilicu) te sletih dva sprata nize, ispricamo se ko velike uz kapucino... strasno volim tu zenu, jednom cu i o njoj maxuz pricati.
Eto i mojih uskoro, rucak fazoni i trk u shopping. Taj shopping se malo produzio jer se islo u Wisu a kako da ja ovakva odolim onim pokretnim stepenicama i da mi se svo razgledanje svede na VF i biranje shampona i sira itd? A-aa nema sanse, moralo se malo precesljati tako da ja iznenadno obnovih svoju proljetnu kolekciju majica, uzeh dvije slatke skroz, u EX TYN bijase nekakvo snizenje... i tako ja setkam sa mojom uvazenom mamicom, tek zalijepi se ona za jedan izlog i govori mi: evo ti mantila sto si trazila, nesto svijetlo plavo (kojom sam ja opsjednuta totalno) preslatko, okrenem se i vidim u Batti istu nijansu mokasinki i tako se ja vec zamisljam ko koka i po ...haj reko da uletim da probam mantilic... ne vidim da na radnji pise Max Mara... pridjem mantilu, onako slucajno okrenem cijenu... aaaaaa 836 KM!!!!!! Zapravo u posljednje dvije cifre nisam potpuno sigurna, ona prva me je totalno shokirala....
Izletim ja, mama izlazi za mnom i govori hajde sto ne probas...reko ok, koliko ce ti feninga od plate ostati ako ja ovo kupim?!?! ne vjerujem da ce vise od 20-30...
Uglavnom, moradoh u hipermarketu otvoriti nekakav sokic da se malo dozovem... aaaaa mantil milja maraka!!! kriza!!
Eh, posto se nakupovalo sve sto je trebalo, dodjemo kuci i sad valja sve to rasporediti, sloziti... hajde ljubi babo, mene nesto ledja ufatila,mati ti je danas citav dan po kuci radila.... haj, fino dijete, ufatim ja sve to i ko supermen, sve slozim, ko vrijednica prava.
Sjedam za comp. kontam kako cu se bar sad fino odmoriti...eto tate: zlaaaaaato babino....
Reko: sta je, sta ti treba?!
"Ode ti babo sutra u ribu pa haj da ga spremis sta mu sve treba, da ti se ne smrznem a ja cu tebi sutra donijeti veeeeeeliku ribu... "Dobro, reko, samo pozuri ne znam do kad nedjeljom radi ona ribarnica na Ciglanama...:))
Uglavnom, moj tata je pravo dijete, sve ga covjek mora spremiti i pripremiti, isto ko dijete kad ide sa skolom na izlet...
Jutros ustajem, mami kez na licu...reko haj sta tebi treba?! Haj mami trkni na pijacu treba mi to i to i to i to i to... te sta cu, novcanik u rucice i na pijacu, od dvije stvarcice ispalo je malo vise pa sam i ovaj put nosom zvonila... taman se odmorim, udjem u svoju sobu i skontam da je u stanju "atomski s lijeva"... Hajmo, zasuci rukave i krenimo redom...
Evo tek sad sjedoh, bukvalno sam krepana ali sam sobicu sredila ko bombonicu, prava je milina razgledati..nigdje praske, sve na svom mjestu...
Kad malo bolje skontam, lakse je uciti. Nije dzaba moj komsija cika F. reko: Rad je stvorio covjeka a nerad gospodina...
Iako sam prije odredjenog vremenskog perioda polozila vozacki ispit, jos uvijek nemam svoju osobnu vozilicu. Nema veze, ja imam svoju staru "vozacku" (kad je neka nena usla u bus, i vozacu na ulazu, da ne bi vadila kartu iz cekera, rekla: imam ja sinko vozacku, mislecu na Grasovu mjesecnu...)
... one to go :))
... when we cry when we laugh, I am half, you are half...
..vaki cemo teferic da napravimo!! :))
